Upravo se sada događa promjena svjetskih supersila... u nogometu / na HRVATSKOM

Upravo se sada događa promjena svjetskih supersila... u nogometu

Kao što sam obećao u prošlom članku, napisat ću novi blog tekst ako se Hrvatska plasira u polufinale ili Luis Suarez nadmaši moja očekivanja, i to se dogodilo. Legendarni bad guy Luis Suarez odigrao je odličan turnir s malim Urugvajem (zemlja od 3 milijuna ljudi) ali nije mogao proći veliku Francusku. Francuzi su bili bolji i imaju toliko talentiranih igrača da zaslužuju borbu za naslov svjetskog prvaka.

Luis Suarez

podržavao sam ovog lošeg dečka mundijala kao nogometnog Dartha Vadera i drago mi je da se vratio na SP dobrom igrom.

S druge strane Hrvatska je ušla u polufinale, JEEEEEE!

Bez obzira što je i Hrvatska mala zemlja sa svega 4 milijuna stanovnika, obzirom na igračku snagu OVE hrvatske reprezentacije, predvođene Modrićem iz Reala i Rakitićem iz Barcelone, to i nije bilo nevjerojatno za predvidjeti. Hrvatska je već bila u polufinalu SP-a 1998. u Francuskoj ali otići još korak dalje, u finale SP-a bio bi najveći uspjeh u cijeloj povijesti hrvatskog nogometa!

Luka Modrić



vođa hrvatske reprezentacije. Luka organizira igru i povlači gotovo sve ključne poteze (osim onih koje čini njegov asistent Ivan Rakitić), Luka zabija i promašuje golove. Njegovi dobri ili loši potezi vjerojatno će odlučiti sudbinu Hrvatske i u polufinalu. Ovo mu je zadnja prilika s reprezentacijom, najavio je odlazak nakon SP-a.

Prije mundijala napisao sam na blogu svoju prognozu da će tradicionalni favoriti (Brazil, Španjolska i drugi) razočarati svoje navijače na ovom mundijalu. Točno, premda Brazilci nisu razočarali igrom i izgubili su tek nakon velike borbe s Belgijom. Španjolski i njemački igrači su potpuno razočarali, prije svega nedostatkom borbenosti i želje za pobjedom. Nogometni mundijali uvijek dolaze na ljeto, kad su najbolji i najskuplji igrači svijeta umorni od duge klupske sezone, pa se onda vidi tko od njih ima motiva da napravi nešto za svoju zemlju, što mu neće biti plaćeno kao redovno igranje u Realu, Bayernu ili Barceloni.

Napisao sam i da će jedan finalist biti netko poput Engleske ili Belgije. Vrlo je izgledno da se i to dogodi. Jedino sam promašio ime drugog finalista. Tu sam očekivao Argentinu kao jedinog od tradicionalnih favorita. Argentinci čak i nisu razočarali željom za igrom i pobjedom u zadnjem Messijevom pokušaju da dođe do naslova svjetskog prvaka, ali nisam bio svjestan da je ta reprezentacija toliko disbalansirana kvalitetom u napadu i slabom obranom i veznim redom. Argentinski napadači nisu mogli zabiti toliko golova, koliko ih je prestara i prespora obrana mogla primiti.

Lionel Messi

jedna od nogometnih superzvijezdi i favorita za naslov svjetskog prvaka, koji su rano otišli kući s ovog mundijala.

Svi znamo da na nogometnim mundijalima postoje neke zemlje koje su tradicionalne nogometne supersile. Uvijek ih se smatra favoritima i da će barem neka od njih uvijek biti pobjednik ili blizu samom vrhu nogometnog svijeta. To se zove kontinuitet nekih odnosa moći u nogometu. Neki tradicionalni nogometni favoriti mogu iznenađujuće izgubiti utakmicu ali uvijek će netko od njih na kraju doći do finala i eliminirati sva ona iznenađenja prvenstva koja su u početku briljirala i mučila favorite odličnom igrom, jer favoriti polako dižu igračku formu tijekom prvenstva. Najočitiji primjer je Italija iz 1982. kada su na početku natjecanja igrali toliko loše i sterilno da realno nisu trebali proći ni grupu, a onda je izbornik promijenio glavnog napadača. Umjesto Causija i Altobellija ubacio je na teren Paola Rossija i odjednom je svaka napadačka akcija Italije postala ubojito opasna. (Vojnim rječnikom rečeno kao da su umjesto zastarjelih, nepreciznih topova ubacili u bitku najmodernije oružje s laserskim ciljanjem, oružje koje ispaljuje navođene projektile – lopte točno prema protivničkom golu.)

Paolo Rossi

talijanski centarfor sa SP-a 1982. Preokrenuo lošu, sterilnu igru Italije i donio tada iznenađujući naslov svjetskog prvaka.

Ova metafora s vojnim oružjem nije slučajna. Nogometne supersile se doista mogu usporediti sa supersilama u politici (vojnoj moći) i ekonomiji kroz povijest. Svjetska prvenstva svake 4 godine su mjesta gdje se može kratkoročno vidjeti aktualno stanje na nogometnoj ljestvici supersila. Kao što čitajući povijest svijeta možete zaključiti koje su to zemlje dugoročno bile svjetske sile u ekonomiji i politici u kojem od proteklih stoljeća? (makar ne toliko egzaktno kao u sportu) Naravno, neke od najvećih zemalja svijeta poput Kine, Indije i SAD-a nemaju dovoljno prirodnih talenata ili ne ulažu toliko u nogomet kao drugi, pa realno ni ne mogu postati svjetski prvaci u nogometu. (Isto tako niti Europljani se ne mogu ravnopravno nadmetati s Kinezima u stolnom tenisu, niti s Amerikancima u košarci. To je njihova "ekonomska niša" za koju su se specijalizirali.)

Kao u povijesti prošlih stoljeća i danas se odnosi moći u politici i ekonomiji mijenjaju, samo ne tako brzo kao u brzoj nogometnoj igri. Ta utakmica pravih supersila traje puno, puno duže vremena od ovih 90 nogometnih minuta, ali ima istine u onoj uzrečici da nogometne bitke danas zamjenjuju ratne bitke u prošlim stoljećima, upravo kao neki antički, starogrčki ideal olimpijade kada ratovi prestaju da se vidi tko je najbolji u sportu - borbi i natjecanju ljudi ali bez prolijevanja krvi.

Antičke olimpijade

vrijeme kada su ratovi prestajali da se vidi tko je najbolji u sportu - natjecanju ljudi bez prolijevanja krvi.

Bez obzira za koga navijate, ovo SP u Rusiji ostat će upamćeno po jednom detalju koji malo ljudi primjećuje. Dogodilo se prvi puta nakon 1966 (dakle nakon 52 godine i 13 SP-a) da među prve 4 reprezentacije nema NIJEDNE koja je bila među najbolje 4 na prethodnom mundijalu.

Tada je zadnji put potpuno prekinut KONTINUITET FAVORITA na SP-ima, i može se reći da je tada zadnji put potpuno promijenjen vrh svjetskih supersila u nogometu.

1962

1. Brazil

2. Čehoslovačka

3. Čile

4. Jugoslavija

1966

1. Engleska

2. Zapadna Njemačka

3. Portugal

4. SSSR

1962

1966 potpuno druge boje nego 1962

2014.

1. Njemačka

2. Argentina

3. Nizozemska

4. Brazil

2018.

(? mjesto) Belgija - (? mjesto) Francuska

(? mjesto) Hrvatska - (? mjesto) Engleska



2014.

2018. potpuno druge boje nego 2014.

Zanimljivo je vidjeti da je to bilo toliko davno da čak pola od ovih zemalja(!) koje su tada (1962 i 1966) bile među prva 4 u nogometu danas zapravo više NE POSTOJE na karti Europe :) (Čehoslovačka, Jugoslavija, Zapadna Njemačka i SSSR)

Evo sada ponovo u polufinalu nema više supersila, Njemačke, Brazila, Argentine i Nizozemske (svi oni su mnogo puta dosad bili u prva 4) i tko zna kad će se opet u budućnosti svjetskih prvenstava dogoditi ovakva situacija potpune promjene svjetskog nogometnog vrha. Kao Hrvat i osobno sam zainteresiran da se to ne dogodi 4 godine poslije :)

Osim toga imamo tijekom dana i ponudu drugih sportova poput boćanja, stolnog tenisa i biciklizma.

Prijave na: www.croatia-tourism-culture.com

ili na brojeve mobitela: +385(0)98475-524, +385(0)99886-3979

Želim vam ugodno gledanje svjetskog prvenstva i uspješan rezultat reprezentacije za koju navijate, a nakon toga lijepo turističko ljeto.

hostel Flores se nalazi u Žumberku, prekrasnom parku prirode u Hrvatskoj, te u njemu možete rezervirati smještaj putem naše web stranice

www.croatia-tourism-culture.com

ili putem internacionalnih booking stranica

booking.com
airbnb.com
tripadvisor.com

možete također dati svoje komentare i prijedloge na moje profile:

Igor Suljagic (@IgorSuljagic) | Twitter

Igor Suljagic Facebook

i
Igor Suljagic Linkedin

Kao što u gornjem desnom uglu članka možete i podijeliti (šerati) blog post koji vam se svidio.