Rock uvod u temu mjeseca QUEEN – We Are The Champions of Football Anthems / na HRVATSKOM
Rock uvod u temu mjeseca – World Cup 2018
QUEEN – We Are The Champions of Football Anthems
Bez obzira na to što su činjenice o ukupnom opusu
nekog umjetnika jednake i nepromjenjive, iz kojeg god dijela svijeta da ih čitate,
nemamo svi istu predodžbu o njemu. U glazbi i poeziji to se dešava tisuću puta češće
nego bilo gdje drugdje. Kada idete čitati knjigu znate tko je njen autor, kada
idete u kino ili kazalište znate tko je autor predstave koja vas zanima. Ali
glazba i stihovi skoro uvijek dolaze do vas sami i nenajavljeni, i zapravo tjeraju
vas da odmah, bez provjere, stvorite predodžbu tko to pjeva.
A čak i danas, kad je lako provjeriti na internetu koji
izvođač pjeva neku pjesmu, često vas nečiji radio singl podsjeti na nekog
drugog. Nedavno sam gledao na Youtubeu Top10 pjesama koje NAMJERNO liče na neki
prijašnji hit sasvim drugog izvođača i nadaju se da će ostvariti isti uspjeh
kod većine slušatelja, zato što su oni previše lijeni da odu provjeriti na
google čija je to pjesma.
Moj najbizarniji primjer bio je hit Filippa
Nevianija Neka “Laura non c’e” iz 1998. kad sam odmah pomislio: “Vidi, vidi,
Sting ima novu pjesmu na talijanskom”. Znao sam da slavni Englez već duže
vrijeme živi negdje u Italiji, ali nisam dosad znao da je čak i naučio tako
dobro i uvjerljivo pjevati na talijanskom jeziku. A sjetite se da je prije
toga, npr. na albumu “Nada como el sol” Sting dobro pjevao neke pjesme na
španjolskom i portugalskom, prema tome moja kriva pretpostavka nije bila sasvim
nelogična.
Kod grupe Queen meni se dogodio baš suprotni efekt
od ovog koji se svakome često dogodi. Za predodžbu o nekoj rock grupi itekako je
važno KADA ste je upoznali, što ovisi o vašem djetinjstvu. Kada ste rođeni i
kad ste došli u godine da počinjete razumijevati svijet oko sebe. Kako sam rođen
u 70-im godinama 20. stoljeća, ja sam grupu Queen i Freddyja Mercuryja prvi put
vidio na samom kraju zenita njihove karijere, onda kad su objavili zadnju
doista veliku pjesmu “Radio Gaga” i kad je Freddie na Live Aidu 1985. svojim odličnim,
originalnim nastupom zasjenio druge rock zvijezde. Prema tome, ja ih znam kao
grupu s pjevačem koji nosi brkove i ima urednu, kratko šišanu kosu. Kad sam kasnije
prvi put negdje vidio TV spotove njihovih ranijih legendarnih pjesama, od “Bohemian
Rhapsody” na dalje, prvo sam se zapitao tko je ovaj pjevač koji je pjevao u
Queenu prije Freddyja? U kojem je on sad bendu? Tako mlad i ekstravagantno
našminkan, pun sebe (samodopadan) i s dugom fudbalerkom podsjetio me na jednog
tadašnjeg akcijskog glumca. Dakle možda se taj čovjek više ne bavi pjevanjem i
otišao je glumiti superjunake u hollywoodskim filmovima?
“Što kažeš? To da je - Freddie Mercury!? Ali Freddie Mercury nosi
brkove, zar Freddie Mercury nije nosio brkove cijeli život?...”Nije ovo nikakva teorija zavjere i maknite na stranu sve što već znate o Queenu. Da ne znate tko je on, da li biste ikad pogodili da je ovaj čovjek s brkovima i ovaj drugi bez brkova ustvari isti čovjek?
Nakon tog vrhunca slave na Live Aidu karijera Queena
počela je padati sve niže u predvidljivi i neinspirativni pop, pa je Queen još
jedan bend koji je doživio ironiju sudbine da ga je najveća zarada i glazbena slava
dočekala s vremenskim zaostatkom. Onda kad su im dani najboljih i
najambicioznijih pjesama, dani najveće glazbene inspiracije bili već daleko iza
njih, u prošlosti.
Meni nezanimljiv i čak vrlo dosadan “A Kind Of
Magic” došao je na prva mjesta top lista, a koncertna turneja nakon albuma,
nazvana “Magic Tour” postala je komercijalno najuspješnija turneja u cijeloj
karijeri grupe Queen. Kao da je samo Freddyjevo puštanje brkova simbolično
označilo prelazak iz divljih godina lude kreativnosti i ambicioznog
eksperimentiranja s klasičnom glazbom u mirno, sredovječno muziciranje. Ono
vrijeme u kojem ih ništa više ne tjera naprijed, da opet izmisle nešto jedinstveno
i inovativno. Uostalom zašto bi morali, kad im se i osrednji albumi i turneje sasvim
dobro prodaju? Ako se publici ovo sviđa zašto onda i dalje riskirati s nečim
novim i neprovjerenim? (Poput 7-minutnih rock
rapsodija koje su predugačke za emitiranje na većini radio postaja.) Može se i
dalje lagodno živjeti od ovakve glazbe a radio stanice Bože moj, žive od
reklama između pjesama, a ne od glazbene umjetnosti.
Čak i da se nije dogodio nesretni, prerani odlazak
Freddyja Mercuryja, ne samo najkarizmatičnijeg člana grupe nego i
najkvalitetnijeg kompozitora, vjerujem da bi se taj trend nastavio i dalje. Prema
tome da je Freddie ostao živ postojala bi samo dva moguća razvoja događaja u
toj “alternativnoj povijesti”. Ili bi ostao u Queenu koji bi sasvim izblijedio
i živio na staroj slavi ili bi Mercury sasvim napustio grupu i u solo karijeri
uspio stvoriti još neke velike pjesme na tragu onih najambicioznijih radova iz
70-ih godina i pokušaja opernog pjevanja kao što je bilo u duetu s Monsterrat
Caballe, vremena kad im nitko ništa nije poklanjao i trebalo se iz anonimnosti
probijati do vrha.
Za one koji površno prate glazbu treba reći da grupa
Queen postoji i danas, te izvodi stari repertoar pjesama s nekim novim
pjevačima. Nažalost to su neuvjerljivi i drugorazredni imitatori Freddyjeve
karizme, koji čak moraju čitati s blesimetra neke njegove pjesme na koncertima.
No sad se vraćam na ono vrijeme kad je Queen pobijeđivao,
što je i tema mojeg članka.
Zanimljivo je kako je taj bend znao pogoditi navijački
ukus za glazbu, puno više od ostalih rock bendova koji u tome nisu stvorili
neke pamtljive pjesme ili im sport nije ni bio (prava) inspirativna tema. Čudi
me da i druge to nije privuklo, jer veliki sportaši mogu izgubiti utakmicu na
terenu ali i kada gube pobuđuju silnu količinu emocija kod svih koji ih prate.
Najpoznatije Queenove pjesme te vrste su klasici iz
70-ih; "We Will Rock You" i "We Are the Champions", premda
im se mogu priključiti još neke kasnije, poput “Friends Will Be Friends”. Obje
pjesme “We Are The Champions” i “We Will Rock You” nastale su kao emocionalni odgovor
članova grupe na podršku publike koja ih je vjerno pratila na koncertima
pjevajući im drugu poznatu nogometnu himnu “You’ll Never Walk Alone”.
Na Queenovim koncertima, kao i na sportskim
stadionima i radijskim prijenosima sporta ovi Queenovi klasici često se izvode
zajedno, te dakako možete naći brojne (live) verzije uživo na njihovim
koncertnim albumima, a jedna studijska verzija snimljena je još 1977. za čuvenu
emisiju Johna Peela na BBC-jevom Radiju 1. Dakako danas već postoji i musical
“We Will Rock You” koji sadrži njihove proslavljene hitove, a osim Queena ne
treba ni nabrajati beskrajno dugu listu drugih muzičara koji su obradili upravo
te dvije pjesme slavne britanske grupe koja je dominirala svjetskom scenom u
70-ima i 80-ima.
S takvom glazbom kao što su stadionske sportske
himne, rock bendovi čiji je sport drugačiji I pobjeda ili poraz na glazbenom
polju se ne vidi odmah kad igra završi, oni zapravo uvijek pobjeđuju. Stoga me još
više čudi da su brojni drugi rokeri, čak i oni koji su se aktivno bavili nekim
sportom uglavnom izbjegavali sport u svojim pjesmama. Možda je razlog taj što
bi to malo smetalo njihovom rokerskom egu. Ako pjevaju o sportu i sportašima onda
oni sami nisu “prve zvijezde u ekipi”, ali zato uvijek “igraju na pobjedničkoj
strani”. A zar momčadski duh nije važan za pobjedu? Evo, recimo u nogometu svih
11 igrača igra utakmicu. Čak ni onaj koji se
zove Ronaldo ili Messi ne može sam pobijediti. Treba podršku svih drugih koji su
u timu, kao što će se vidjeti na predstojećem mundijalu u Rusiji.
Završno pitanje. Dakle znate sve o njima i kad bi Queen bio
kapitalistička korporacija, Queen bi bio:
a) Adidas
b) BBC Radio 1
c) FIFA
DODATAK Moj izbor najboljih nogometnih himni, 1. DIO. Uživajte!
You'll Never Walk Alone
Malo ljudi zna da je to kompozicija iz mjuzikla “Carousel” Richarda
Rodgersa i Oscara Hammersteina iz 1945. koju je 60-ih godina Liverpool F.C.
prihvatio kao svoju himnu, u vrijeme kad je pjesmu obradio liverpulski bend
Gerry and the Pacemakers.
Campione 2000
DODATAK Moj izbor najboljih nogometnih himni, 1. DIO. Uživajte!
You'll Never Walk Alone
Campione 2000
E-Type (pravo ime Martin Eriksson), nije belgijski, niti nizozemski, nego zapravo švedski dance
muzičar koji je snimio službenu pjesmu “Campione 2000” za nogometni Euro 2000. u Belgiji i Nizozemskoj.
Allez, Ola, Ole (France)
Jessy Matador pjeva neslužbenu himnu francuskih nogometnih navijača, prvi put izvedenu na Eurosongu 2010.
Ole Ole
Ole Ole
3 multi-kulturalna glazbenika udružili su snage da naprave ovu pjesmu za nogometnu reprezentaciju Švicarske.
Tage Wie Diese
Stern des südens
"Stern des Südens" je pjesma koju je napisao njemački autor Willy Astor, i to je klupska himna FC
Bayerna iz Munchena. Naslov pjesme znači "Zvijezda juga".
Notti Magiche
“Un estate italiana” je pjesma iz 1990. koju je komponirao Giorgio
Moroder za SP 1990. održano u Italiji. Talijansku verziju "Notti magiche", snimili su poznati glazbenici Edoardo Bennato i Gianna Nannini. Njemačka je osvojila taj mundijal u Italiji. Zanimljivo Bennato i Nannini su izveli tu pjesmu opet na njemačkoj televiziji, za vrijeme mundijala 2006., kada je Italija osvojila SP u Njemačkoj.
možete također dati svoje komentare i prijedloge na moje profile:
Igor Suljagić (@IgorSuljagic) | Twitter
Primjedbe
Objavi komentar