EVANESCENCE - Futuristička glazba? (rock uvod u temu) / na HRVATSKOM

rock uvod u temu:

EVANESCENCE - futuristička glazba

Ova američka rock grupa osnovana je 1995. u Little Rocku, Arkansas, manjoj državi podalje od velikih glazbenih središta. Osnovali su ga pjevačica Amy Lee i nekadašnji gitarist i skladatelj sastava Ben Moody kad su oboje imali 14 godina. U početku su dijelili autorstvo pjesama, a odlučili su se za ime Evanescence (isparavanje, nestajanje poput pare) jer djeluje tajanstveno i pomalo gotički mračno. Nakon više demo snimaka prvi pravi album Fallen snimili su 2003. Dok su tražili način kako promovirati debitantski album, jedna globalna tvrtka video igara ponudila im je učešće u novoj verziji svoje video igre. Sastav je prihvatio ponudu i postao glavna atrakcija na tržištu video gejmera. Nakon toga debitantski album je postigao i veliki komercijalni uspjeh. Na njemu je i njihov najveći hit, „Bring Me to Life“, koji uključuje gostujućeg pjevača, Paula McCoya iz benda 12 Stones. Osim tog hita i druga uspješna pjesma s albuma, „My Immortal“, također je ušla u glazbeni soundtrack akcijskog filma Daredevil, a pjesma „Bring Me to Life“ donijela je bendu Evanescence i nagradu Grammy 2004.

Začudo odmah nakon konačnog uspjeha u svijetu glazbe, Ben Moody napušta sastav tijekom europske turneje albuma Fallen zbog, kako je izjavio, kreativnih razlika. Nekoliko mjeseci kasnije, Amy Lee je objasnila da je to bila neizbježna odluka da se njih dvoje osnivača grupe raziđu, jer su se toliko razlikovali u planovima i glazbenim ukusima da više ne bi ni mogli zajedno napraviti niti jedan album.

Upravo tu se vidi primjer one stare istine da u grupi koja se profesionalno bavi glazbom može postojati samo jedan šef i jedan vođa koji je u ovom slučaju žena. Onda u želji da dokaže svoj autoritet ona postaje još strožiji control freak pomalo diktatorskog tipa. Stoga je u Evanescence došlo i otišlo puno muzičara i koliko znam nitko od izvorne postave osim Amy više nije u njemu.

Stav da jedino šef zna što je najbolje nekad može biti i kontraproduktivan. Izdavačka kuća prvog albuma Evanescencea tražila je da bend uzme i jednog muškog pjevača uz Amy, što ona nikako nije htjela i jedva je pristala na takvu suradnju u pjesmi „Bring Me To Life“. Time su zapravo pomogli pjesmi da postane hit u stilu klasičnih hip hop izvođača poput Beastie Boysa i Run-DMC-a i pjesma je eto do danas ostala njihov najprodavaniji singl.

Što se tiče tekstova pjesama, preporučujem ih za čitati. Samo ću reći da se upravo u tekstovima Amy Lee pogotovo vidi osobnost pjevačice i vođe benda. Ona u njima toliko ogoljuje svoju intimu, i to čini toliko strastveno da ponekad prelazi i u ono što bih ja nazvao emocionalnim hard-core seksom, a onda u vezi s tim često se pojavljuje i ženski osjećaj krivnje.

Ipak tekstovi pjesama Amy Lee najčešće su ispunjeni sudbinskim, fatalističnim rečenicama da u životu postoji samo SVE ili NIŠTA. Samo LJUBAV ili SMRT i ništa između, što je dakako povezano s gotičkom atmosferom stihova.

I na kraju svega na neki način uvijek postoji izdaja, emocionalni slom i napuštanje zauvijek.

Zanimljivo da je zbog te mračne atmosfere pjesama Amy Lee često bivala odbijana kad je nudila svoje pjesme za holivudske blockbustere bajkovitog tipa.

ALI ONO ŠTO JE DOISTA INOVATIVNO u toj vrsti glazbe je miješanje žanrova koje se samo desetljeće prije toga teško moglo zamisliti da zajedno dobro zvuče. Njihova glazba je izrazito sinkopirana i temelji se na gitarskim rifovima, kombinirajući zvuk heavy metala s elementima vrlo različitih glazbenih stilova kao što su hip hop, funk, grunge i gothic rock.

Mogu se kladiti da Amy Lee, kao umjetnički orijentirana kompozitorica i multi-instrumentalica, sve u svemu sofisticirana glazbenica koja pokušava izbjeći komercijalnost doista nikad neće postati najveća zvijezda svog vremena. To je vidljivo već iz njenog ranog djetinjstva kad je pohađala klasične satove klavira, i kao dijete željela postati klasični kompozitor inspiran Mozartom, a ne rock zvijezda. No ipak pretpostavljam da je to što Evanescence danas svira futuristički stil glazbe koji će biti cijenjen puno više u bliskoj budućnosti nego sada. Naime takvi autori koji ne misle na komercijalnost već žele prenijeti klasičnu ljepotu komponiranja u današnju tehnologiju glazbe obično postaju avangarda koju mainstream slijedi puno godina poslije. Potom neki drugi izvođači, manje umjetnički ambiciozni ali zato orijentiraniji na prodaju glazbe postanu novi Elvis i novi Rolling Stonesi. Pogodite tko je bio njihov Mozart prije njih? Nije imao crni frak ali je zato sigurno imao crnu boju kože.

Završno pitanje. Sve već znate o njima i kad bi Evanescence bio kapitalistička korporacija, Evanescence bi bio?

a) Marvel Entertainment

b) Nintendo Co.

c) Vivid Entertainment

možete također dati svoje komentare i prijedloge na moje profile:

Igor Suljagić (@IgorSuljagic) | Twitter

Igor Suljagić | Facebook